Danas ti želim reći da je ok ako se osjećaš nesigurnim jer ako se osvrneš oko sebe, izgleda kao da svi sve znaju, totalno je popularno živjeti kao da je život bajka, a svi znamo da nije. Oko tebe masa učitelja koji pišu i govore o pozitivnom načinu razmišljanja, ali sve je toliko izbanalizirano da nije ni čudo kako se ponekad možeš osjećati da s tobom nešto ne valja. Budi oprezan koga slušaš. Vjeruj mi. Danas, više no ikad, ljudi pričaju jedno, a žive potpuno drugačije.
Danas te želim naučiti kako da prestaneš uzimati stvari k srcu. Po meni, ovo je jedna od najvažnijih životnih lekcija. Svakodnevno smo suočeni s mnogobrojnim situacijama i svi kao papige ponavljaju da ne smiješ dopustiti da te nešto toliko dira. Lako za reći, ali jako teško za napraviti. Ono na čemu ti možeš raditi je samopouzdanje. Upoznaj se dobro i postani skroz siguran u sebe. To je također proces, ali vrijeme svakako prolazi pa je stoga bolje iskoristiti ga za nešto što će ti dugoročno pomoći. Lijepo je kad stvari idu glatko, kad ti život servira samo slatke lekcije, osjećaš se da sve dobivaš baš zato jer si to zaslužio. Međutim, kad se dogodi nešto što ti se ne sviđa, e tu većina padne. Ulaze u uloge žrtve i prave se da je sve u redu, a duša im vrišti. Zapamti, ljudi ne misle previše o tebi. Da, Ego se tu buni, ali vjeruj mi nisi baš svakome najbitnija osoba na svijetu. I zato, sljedeći put kad te netko iskritizira, znaj da se u toj situaciji više radi o njemu nego o tebi; o njegovim vizijama, o njegovim vrijednostima, iskušenjima i izazovima. I ako učiniš nešto, a to ispadne potpuni fijasko, ne krivi sebe. Nisi ti taj koji nije uspio, nisi ti greška. Samo si učinio grešku. Pogriješio si. I zdravo je priznati si to bez da se ubaciš u ulogu jadne žrtvice koja je potpuni božji promašaj na ovom svijetu. Vježbaj osvještavanje. Postani svjestan svojih vrijednosti, ali i činjenice da ćeš putem griješiti. I to je sasvim u redu. Zapravo, taj scenarij je jedini i moguć. Ponekad te upravo greške vode do pravog puta jer na kraju, u cilju, shvatiš da to sve uopće nisu bile greške nego znakovi koji su te vodili tamo gdje moraš stići.
Od srca ti želim da spoznaš svoje misli i da ih naučiš mijenjati ako ti ne donose nikakva dobra u život. Za mene, ovo je najbitnije životno pravilo broj 2. Život ponekad izaziva naša uvjerenja i čim su ona malo poljuljana, imamo osjećaj da gubimo tlo pod nogama. Znam taj osjećaj, gubitak potpunog identiteta, kad sam mijenjala sve ono u što sam godinama vjerovala.
Osjećaj je užasno nelagodan, ali se nakon toga rađaš ti, kao nova osoba s novim uvjerenjima, koja ti pomažu da rasteš i koja ti služe. A to je jedina poanta. Da ti tvoje misli služe. Nemoj se bojati pogledati život ravno u oči. Znam, ponekad bi najradije začepio uši i pjevao lalalala. Tako se stvari neće promijeniti. Kad mijenjaš uvjerenja, cijeli tvoj identitet dolazi u pitanje. Više ne znaš tko si i logično je da se bojiš. Prepusti se, istražuj. Ništa se loše neće dogoditi. Svakim danom rasteš pa je i logično da se uvjerenja mijenjaju. Bilo bi glupo držati se nečega što si smatrao smrtno bitnim sa 16 godina. Vjerujem da danas imaš bitno drugačije viđenje za većinu stvari. Miluj svoj um. To je svakodnevan posao. Misli o onome što će ti donijeti dobro, svjesno misli o onome što želiš. Izbaci iz svog rječnika da nešto ne možeš. Nitko ne upravlja tobom ni tvojim mislima. Sve što jest, sam sebi radiš. Nema čarobnog štapića, nema onog ajme kako ću ja to. Misliti o onome što nam služi i mijenjati uvjerenja je baš baš posao. I krene se prvim korakom bez preskakanja stepenica. Ideš dan po dan, malo se krećeš naprijed, a ponekad malo zastaneš da odmoriš. I to je sve dio procesa učenja o sebi.
Treća najbitnija životna lekcija – kako naučiti djelovati bez obzira na rezultat. Kad smo maleni, roditelji nas zamole da očistimo svoju sobu. Mi počistimo. U osnovnoj školi, primjerice, učiteljica nam podijeli zadaćnice i mi pišemo školsku zadaću. Dakle, djelujemo. Netko nam je nešto rekao, za krajnji rezultat točno znamo što moramo učiniti. Samo djelujemo, nema previše promišljanja. U životu to baš i nije tako. Ako želimo promijeniti karijeru, često nemamo pojma što trebamo raditi, kako, zašto, a najmanje od svega znamo kakav će biti krajnji rezultat. Počinjemo se bojati jer nemamo viziju, nalazimo se u jednoj novoj životnoj situaciji. Isto tako, u trenutku kad s nekime krenemo u nekakav odnos, nitko nam ne garantira da će taj odnos uspjeti i da će se pretvoriti u vezu o kojoj maštamo. Selidba u drugi grad, u drugu državu, početak novog ljubavnog odnosa, promjena posla, sve su to ogromni životni koraci i mi ih u jednom trenutku počinjemo izbjegavati. Bojimo se nove veze jer nas je prethodna razočarala, bojimo se selidbe jer vjerujemo tamo nekom susjedu koji prije 4 godine nije uspio u Njemačkoj, ne pokrećemo vlastiti posao jer nam pune glavu kako posla nema i kako živimo u užasnoj državi. Izbjegavamo donošenje odluka jer se bojimo. Bojimo se promjena i djelovanja bez da unaprijed znamo točno što će se i kako odviti. Onda nam život postane čista zona sigurnosti u kojoj je većina nesretna. Ponekad stvari jednostavno trebamo učiniti. Nitko ne zna što je za vas dobro ili loše.
Zato, izađite iz svoje zone sigurnosti i jednostavno prodrmajte malo svoj život. Tko voli jesti isto jelo svaki dan? Neka vam se malo prodrma tlo pod nogama i vaša uvjerenja, to je dobro kako biste rasli i iz dana u dan spoznavali nešto novo u svom životu. Prestanite činiti nešto samo zato da bi postigli neki cilj. Izbacite to iz glave. Poanta je u putovanju. Putujte, upijajte i istražujte. I popnite se na neku planinu, udahnite zrak. Zašto? Zato jer je ta planina tamo. Vrlo jednostavno.
S ljubavlju,
DAR(ia) za vas. <3
