Danas sam na svom Instagramu napisala sljedeće: Ja sam jako empatična osoba, ali vrlo direktna i ne volim bullshit! Često me ljudi pitaju, a dobro pa kako si uspjela, lako tebi, kako si tako sigurna u sebe?! Prvo, što je za vas uspjeh? I zašto gledate nekoga misleći da je uspio? Što vi želite? Njegov život? Prva greška.
Nađi svoju definiciju uspjeha.
Kažu mi lako tebi, nismo svi isti, nije tako lako mijenjati sebe. Znam da nije, prošla sam to na svojoj koži. Ali tu je greška broj dva! Zašto se fokusiraš na druge ljude? Što ti znaš kako oni krvare unutar svoja 4 zida i kakva odricanja rade da bi se promijenili? Stvarno jesam empatična, jednom mi je bivši dečko rekao da sam pahulja pahuljasta hipersenzibilna. Jesam! Ja volim ljude i empatična sam do boli, ali ponekad mi dođe da ti kažem hej, vidiš ovo ogledalo, ok to si ti, pogledaj se, ti mijenjaš sve. Nema čarobne formule.
Zadnje, kako si tako sigurna u sebe, blago tebi. Ovdje samo ponekad udahnem i kažem molim? O čemu pričamo cijelo vrijeme? Bez primjene nema promjene. Ja se nisam rodila ovakva i nije mi bilo prirodno biti sigurna u sebe, izboriti se za sebe, stati na pozornicu, postati sve što postajem, to sam naučila jer sam se riješila bullshita i izigravanja male žrtve.
Nekad sam i ja bila takva, čangrizava, plaha, nesigurna, zavidna drugima kako su sretni. Ali nikad nisam rekla blago njima i ostala čekati i čamiti 5 godina. Zasukala sam rukave i počela kopati po dreku!
To vam je formula. I ako čekate da vam neka vila odnese probleme i da vam anđeli serviraju savršen život, to se neće dogoditi.
Ako ti ne radiš ne radi ni Zakon privlačenja ni babe Vange!
Znam da je lijepo plakati na nečijem ramenu, ali ne dam ti više gušta! Kunem se, ponekad ti više vrijedi jedan udarac u dupe.
Kreni!
Eto, to sam napisala i mislim si, znam u čemu je stvar. Ljudi se toliko malo vole, toliko se krive, toliko žele preskakati stepenice. Većina želi od danas do sutra da se sve promijeni. Primjerice, do jučer si u komi i sad ti odmah sebi iskreiraš ovako; aha, pročitala sam par knjiga, to je to, odradila jedan tretman kod babe Vange i sad, puf, čarolija! Nema čarolije??
Kako nema čarolije? Pa ja se još osjećam loše, zašto? Kako? Sve znam, sve sam pročitala, Vanga je rekla da ću biti ok, samo neka ponavljam hvala i bit ću dobro.
Ups! Instagram gurui su uzeli maha. Ako sjediš doma i očekuješ čudo u 24 sata, bojim se da si promašio ceo fudbal. Daj si vremena. Ne događaju se promjene i rezultati preko noći. To će ti reći jedna iole zdrava osoba, mentalno i emotivno.
Mene jezičina ponekad košta. To znam. Puno bih bolje prošla da gugućem i tepam okolo ljudima kao joj, znam da ti je banana, kužim, da, život je užasan, sram ga bilo! Dođi tu kod mene, plakat ćemo skupa!
NE!
Želim pomoći ljudima da shvate da su u njima svi alati koji su im potrebni da kreiraju bolji život, ali se to neće dogoditi preko noći. Svoju empatiju koristim na jedan drugačiji način, saslušam ljude, pružim ruku, dajem alate, saslušam ponovo, suosjećam. Zagrlim. Utješim. Ljudi su danas jako rezervirani, teško se grle. Ja zagrlim ponovo. Tu sam i uvijek ću biti tu,
rad s ljudima je moja životna misija i proteže se kroz nekoliko sfera mog života. Ali nikad ti neću potvrđivati da razumijem da ti ne možeš, da ti nećeš uspjeti, da shvaćam kako ti ne ide i da nikad neće ići. Da ništa nema smisla. Jednostavno, to ti nikad neću potvrditi. U datom trenutku se svi znamo osjećati užasno, ja isto imam nekih smušenih dana, ali važno je osjetiti te emocije i osvijestiti misli. Tada mi počinjemo upravljati svojim životom i tad se sve mijenja. Ja ti vjerujem da je nekad teško i da nekad želiš samo plakati i sjediti kući, vjerujem. Ali nikad ti neću potvrditi da si slabić koji nema smisao u ovom životu i ako me to tražiš, znaj da te riječi nikad nećeš od mene čuti. A ti se ljuti, bilo je takvih. Išla sam im na živce jer sam
odabrala da neću biti u programu žrtve zajedno s njima.
Htjela sam reći jednu stvar s ovim tekstom. Razumijem te i ako ti je teško, znam kroz što prolaziš. Svoje sam osobno dno jednom i ja dotakla i mogu osjetiti tvoju bol. Empatija me vodi kroz život i volim ljude, ali nikad neću potvrđivati nešto u što ne vjerujem. Ne lažem i nemam dlake na jeziku i da, i dan danas me košta što sam glasna i borim se za svoje ciljeve i snove, ali mene ti to nije briga. Furam svoj film i tko se hoće voziti sa mnom, dobrodošao je. Tko neće, može slobodno izaći iz vlaka. Ne ljutim se.
Još ti za kraj želim ponoviti. Daj si vremena. Čuda su moguća, ali ne instant. Dopusti čudima da te pronađu onda kad si spreman. Do tada – rasti.
S ljubavlju,
DAR(ia) za vas.
